Građani Izraela glasaju za političke opcije koje predstavljaju njihov etnički, verski, svetonazorni bekgrаund, a često ulogu igra i geografsko poreklo (da li njihovi preci dolaze iz Evrope, Afrike ili Azije), zato nema velikog prelivanja glasova i glavna bitka se vodi oko mobilizacije vlastitog biračkog tela i demotivacije protivničkog. Svako „pleme“ ima svoju partiju, čak i svog dugovečnog lidera, sa izuzetkom dela desnog centra, gde je general Gadi Ajzenkot popunio prostor koji je ostao prazan iza generala Benija Ganca. Likud je od Menahema Begina bio stranka radničke klase i Mizraha, odnosno Jevreja poreklom iz Afrike i Azije, nastanjenih uglavnom na periferijama i u gradovima izgrađenim tokom pedesetih i šezdesetih godina. Demokrate, bivši laburisti, predstavljaju laički deo populacije, uglavnom evropskog porekla i levo orijentisan. Koalicija „Zajedno“ i partija generala Gadija Ajzenkota „Jašar“ imaju biračku bazu u cionističkom, umereno desničarskom, vrlo blago religioznom delu društva. Ultranacionalisti ili religijski cionisti glasaju za „Snagu Izraela“ i „Religijski cionizam“. Ultraortodoksni Jevreji imaju dve partije: Šas i Ujedinjeni judaizam Tore. Prvi su Sefardi, a drugi su Aškenazi. I Jevreji iz bivšeg SSSR-a imaju svoju stranku „Naš dom Izrael“, dok Arapi imaju Raam i Zajedničku listu. Rezultati izbora za Kneset potvrdili su cementiranost podela, uslovno rečeno, plemenskih zajednica u Izraelu. Praktično, ne postoji fluidnost birača, odnosno čak ni 7. oktobar nije uspeo značajnije da pomeri biračko telo iz ucrtanih rovova. Kompletna izborna borba se igrala i igra se na ubeđivanju vlastitih birača da izađu na birališta i kampanji obeshrabrivanja protivničkih glasača, što će reći da je jedina varijabila izlaznost na izborima. Pokušaj Netanjahua da ospori izborne rezultate tobožnjim uplivom Katara u izbornu kampanju završio se neslavno, pošto su sva kompetentna tela, počev od izborne komisije, konstatovala da izborni rezultat nije uslovljen stranim uticajem. Veliko iznenađenje izbora bila je visoka izlaznost, pogotovo arapskih građana Izraela, preko 70 odsto. Prvi put je, procentualno, manje-više izašao isti broj Jevreja i Arapa, što je rezultiralo dupliranjem broja poslanika sa arapske dve liste, sa deset na 19 poslanika. Praktično, Arapi nisu izašli tako masovno na izbore od Druge intifade 2000. godine. Hosted on Acast. See acast.com/privacy for more information.