Energetska obnova već je godinama jedna od najčešćih tema među suvlasnicima, predstavnicima suvlasnika, upraviteljima, vlasnicima obiteljskih kuća i javnim naručiteljima. O njoj se govori kroz postotke sufinanciranja, javne pozive, troškovnike, rokove i uštede, ali se u praksi vrlo brzo pokaže da to nije samo tehnički projekt. To je i pravni, financijski i izrazito ljudski proces, posebno u višestambenim zgradama u kojima se odluke ne donose za jednim kuhinjskim stolom, nego među desecima ili stotinama suvlasnika. U novoj epizodi podcasta ZGRADOnačelnik na prvom poslovnom radiju PoslovniFM, urednica Ana Leko razgovarala je s Linom Benović, pravnicom i konzultanticom za energetsku obnovu. Kroz E-Konzalt, koji stoji iza Obnovi.hr, Benović radi na pripremi i prijavama višestambenih zgrada, obiteljskih kuća, projekata obnovljivih izvora energije, programa za energetsko siromaštvo i zgrada javne namjene. Povod razgovoru je i aktualna odluka o osiguravanju sredstava za još 269 zgrada s rezervne liste poziva za energetsku obnovu višestambenih zgrada. Budući da je taj poziv bio 2024. godine, a nastavak dolazi sada, logično se otvara pitanje jesu li tadašnje cijene, odluke suvlasnika, ponude izvođača, rokovi i financijska konstrukcija još održivi. Paralelno, višestambene zgrade ulaze u novo razdoblje financijskih instrumenata, u kojem će pričuva, kredit i otpis dijela glavnice imati važniju ulogu nego dosadašnji klasični javni pozivi. Benović na početku jasno razdvaja ono što njezin ured radi od obnove koju zgrade same financiraju vlastitim novcem. - Mi radimo projekte preko EU fondova. Dakle, ne radimo energetsku obnovu u situaciji kada se predstavnik suvlasnika javi i kaže da zgrada želi vlastitim financijskim sredstvima obnoviti zgradu. Kada govorimo o EU fondovima, tu ima tehničkog, pravnog i financijskog aspekta. Prije svega je tehnički aspekt, jer se mora napraviti glavni projekt energetske obnove i kasnije izvesti radove. To je 80 posto svega. Ali treba se i prijaviti, prikupiti dokumentaciju, proći, kasnije dokazati da su se postigle uštede. Tu je i financijski dio, dizanje kredita, povećanje pričuve i otplata tijekom 15 ili 20 godina. To je miks svega – istaknula je. Kod obiteljskih kuća, dodaje, odluke se donose jednostavnije jer o svemu najčešće odlučuje jedna obitelj ili jedan vlasnik. Njima je najveći problem hoće li prikupiti valjanu dokumentaciju i hoće li proći na javnom pozivu. Kod višestambenih zgrada situacija je potpuno drugačija. - To znaju biti zgrade sa 100 ili 200 stanova, a potrebno je 51 posto suglasnosti suvlasnika za ulazak u projekt energetske obnove. To je doista zahtjevan projekt, prvenstveno za predstavnika suvlasnika. Ja često kažem da su predstavnici marketinški stručnjaci, jer moraju nagovoriti svih 100 ili 200 suvlasnika da se uđe u tako velik projekt, koji ponekad vrijedi i više milijuna eura - rekla je Benović. Bitno je koga se bira Jedna od najčešćih primjedbi suvlasnika jest da je energetska obnova preskupa, da su cijene prenapuhane i da se ulaganje nikada neće vratiti. Benović kaže da razumije otpor, ali upozorava da nije svaka niža ponuda nužno bolja, niti je svaka veća cijena dokaz da je projekt “pljačka”. - Na tržištu postoje različite tvrtke, različiti izvođači i različite ponude. Uvijek postoji neki obrt koji će dati jeftiniju ponudu, ali pitanje je ima li jamstva, reference, snagu i hoće li se sutra pojaviti na gradilištu. Kod EU fondova, kada se raspisuje nabava za radove, tu se javljaju ozbiljnije tvrtke. One imaju veći hladni pogon, strojeve, materijale i ljude. One jesu skuplje, ali to nije za...