Žao mi je što u poduzetništvo nisam krenula prije, iskreno će, prvi put za medije, reći Andrea Poljak, vlasnica Baletnog studija Aladea iz Sinja. Zašto je odlučila otvoriti baletni studio u alkarskom gradu, kako je iz svijeta plesa, doplesala u svijet brojki, poduzetništva, otkriva u razgovoru s urednicom i voditeljicom podcasta Poslovni đir Ojdanom Koharević. - Sve je počelo prije tri godine, imala sam dugogodišnju želju vratiti se svijetu baleta, a pogotovo nakon što sam postala majka i dobila dvoje djece, htjela sam i svojoj djeci prikazati najbolju verziju sebe. Kako su godine prolazile, ta želja me sve više vukla…tako o počecima govori Andrea. Za sve je, kako kaže, zaslužna njezina prijateljica Kristina, ona joj je uz obitelj bila velika podrška, jer je naslijedila njezin baletni studio što joj je znatno pomoglo u počecima. Sada nakon tri godine od otvaranja - jako je zadovoljna, vijest o otvaranju baletnog studija brzo se proširila alkarskim gradom. Kako kaže, drago joj je jer je na taj način nastavila s baletnom karijeru iz Splita, 14 godina je plesala u Hrvatskom narodnom kazalištu Split, a odnedavno je baletnim koracima krenula i u Sinju. Ulazak u svijet poduzetništva nije joj bio težak, jer ostvarila je svoj san, a ova mlada poduzetnica jednostavno objašnjava svoj poduzetnički put. - Bilo mi je puno teže raditi za drugoga i ulagati neko svoje vrijeme za drugoga, a nisam bila u potpunosti ispunjena. Kada počneš s nečim što stvarno voliš, a ne iz nekog hira, ti se toliko uneseš u to, ti ne gledaš na sat, jedva čekaš da dođe novi dan, kako bi realizirao neku svoju ideju, projekt, otvoreno će Andrea Poljak. Iako je još u mladoj dobi, svima savjetuje kako bi za uspjeh svatko trebao pronaći svoju kreativnu stranu, usuditi se krenuti s nečim novim. Ponavlja kako joj je puno strašnije raditi nešto što ne voli. - Početak je uvijek težak, ulaganje u opremu, prostor, morate uložiti dosta novca, a niste ni počeli s poslom, a pogotovo zarađivati od posla. Međutim, ja sam primjer da se može, treba sve staviti na papir…, kaže sugovornica. Do sada, kako ističe, nije koristila poduzetničke kredite ni druge načine sufinanciranja, no unatoč tome uspjela je staviti studio na noge i opstati na poduzetničkom tržištu. Iako mnogi pri pokretanju posla teže perfekcionizmu, osjećaju kako prostor mora biti savršeno sređen, ova poduzetnica misli kako to ne treba biti u prvom planu, već je i u ovom poslu najvažnije - znanje. - Balet je u mom životu od početka jer sam od 3. godine života u baletu, tada s danas pokojnim Jozom Borčićem, te s baletnom prvakinjom Albinom Rahmatullinoma u HNK Split. Sretna sam jer sam imala jako dobre učitelje i pedagoge, naglašava sugovornica. Kako navodi, ljudi često imaju krive pretpostavke o baletu, „jer sve je krasno, pleše se balet“, no ne znaju da se ulaže 100 posto svojim tijelom, a na žalost moguće su i ozljede. Jedna takva ozljeda promijenila joj je životni put. - Od naših baletnih 'špica' na stopalu mi se pojavio dobroćudni tumor, od pretjeranih vježbi. Međutim na operaciji mi je ozlijeđen živac i morala sam prekinuti s plesom, prepričava dio životnoga puta. Bila je prestrašena jer se tumor mogao vratiti, znala je kako se baletu neće moći posvetiti kao prije, zato se i nije odmah vratila baletu. Sada joj je žao što s ovim poduzetničkim putem nije krenula puno prije. Kako to obično biva ona uzrečica 'nije svako zlo za zlo' potvrdila se u njezinom slučaju pa je umjesto karijere balerine izabrala karijeru balerine – poduzetnice. - Da nije bilo te ozljede vjerojatno bi ostala u HNK, plesala bi, a ne vjerujem da bi išla za nečim svojim, kaže sugovornica. Strah od perfekcionizma često koči, no najvažnije je da znate kako niste sami. Pri kraju ovog poduzetničko-baletanskog razgovora urednica i voditeljica upitala je...
